

Foto: Ratko Boroš











Ratko Boroš srušio osobni rekord na 100 milja Istre: "Spasili su me špek, sir i prijatelj Luka"
Osim Ratka Boroša, 100 milja Istre trčali su Tomislav Kopfer i Robert Res te prijatelj iz Čakovca Nenad Čižmešija. Mladen Bogdan, njegov sin Viktor i supruga bili su i ovaj put potpora uigranoj ekipi
DARUVAR – Protekloga vikenda na popularnoj utrci 100 milja Istre - prvoj hrvatskoj ultra trail utrci, trčali su i Daruvarčani. Nije im to prvi put…
Pali su i neki osobni rekordi, a kako je sve prošlo, pojasnio nam je Ratko Boroš. On je, naime, četvrti put trčao ovu tešku utrku, a iako se „borio“ s raznim problemima, u Daruvar se vratio s osobnim rekordom.
- Četvrti sam put trčao u Istri. Tri puta na 100 milja, dok je prva utrka bila na 69 km. Osim mene iz Daruvara je bio Tomislav Kopfer i Robert Res te jedan prijatelj iz Čakovca – Nenad Čižmešija.
Mladen Bogdan, njegov sin Viktor i supruga bili su nam support. Uigrana je to ekipa, uvijek podržavamo jedni druge, a tko koliko trči, manje nam je bitno, kaže Ratko. Pojašnjava kako je Robert trčao 42 km, Tomislav 69 dok je on bio na 168 km. I Nenad je trčao istu utrku kao i Ratko, no on je završio utrku na stotom kilometru.
Kriza pred kraj
Ono što je svim trkačima bio nepredviđen problem, svakako su oscilacije u temperaturi zraka, priča nam Ratko.
- Bilo je vruće pa smo trebali imati puno prilagodbi. Nakon hladnoće, temperatura je naglo skočila. Ujutro je bilo samo 3 celzijusa, dok je sredinom dana bilo oko 25 stupnjeva. Morali smo jako paziti na hidrataciju, elektrolite i unos soli. Ja sam primjerice, na postajama jeo špek i sir plus sve ostale dodatke, priča nam Ratko i dodaje kako je važno održati energiju. Jer, kako priznaje, ukoliko dođe do pada energije, lako se donose i krive odluke zbog kojih trkači kasnije često zažale.
- Bilo je trkača koji su znali doći na 130 od ukupno 150 km, pa odustali. Praktički si tu, na cilju i onda odustaneš. No, to je takvo stanje uma. Treba ti u tim trenucima jedna osoba koja će te vući dalje. Slično se i meni dogodilo tokom ove utrke. Bio sam u krizi i htio odustati. No, pred samim krajem, upoznao sam trkača Luku koji je iskrenuo zglob. Meni je u tim trenucima koljeno već bilo prilično naoteklo. Pitao sam ga na koji način može nastaviti na što je rekao da može sporo trčkarati ili brzo hodati. Rekao sam potom: „Ok, idemo li dalje skupa na taj način?“ I tako smo oboje došli do kraja. Njemu je ovo bila prva utrka, priča nam zgodu s istarske utrke Boroš koji je osim zbog uspjeha, sretan što je stekao i novog prijatelja.
Pripreme od studenog
Za sat i 23 minute Ratko je srušio i vlastiti rekord!
Naime, ranije mu je za istu kilometražu trebalo 34 sata i 44 minute, a sada 33 sata i 21 minutu.
Iako se nama laicima čini da je dobro „stisnuo pedalu“ i prilično puno ranije stigao do cilja, Ratko skromno kaže da ima onih koji su utrku istrčali za 18 i pol sati.
Ishodom je vrlo zadovoljan, a za Istru se počeo pripremati još u studenom prošle godine i to uz pomoć trenera Josipa Meštrića.
- Radili smo skupa sve do utrke, a vjerujem da ćemo zajedno i nastaviti. Naučio me puno toga. No, neke stvari na dugim utrkama ne možeš predvidjeti. Naravno, nabio sam prste tako da su mi palčani nokti „pri kraju“. Čekam da izrastu novi, kroz smijeh priča Ratko slučaj koji gaje usporio na utrci. Ujedno je dobio jaku upalu kvadricepsa, a potom ga je počelo boljeti i koljeno.
Ono najvažnije, Ratko nije odustao i na to je ponosan. Kaže kako sada slijedi zaslužen odmor, a potom će razmišljati o nekim novim utrkama.
Na kraju dodajmo kako je Tomislav 69 km istrčao za 14 sati i 37 minuta, a Robert Res svojih 42 km za 7 sati i 36 minuta.
Robert je krenuo iz Motovuna u podne, u subotu. Tomislav iz Buzeta u 9 sati u subotu, dok je Ratko krenuo iz Labina u petak u 17 sati. Na cilj je s nabijenim palčevima, bolnim koljenom i čeličnim umom stigao u nedjelju malo poslije 2 sata u noći.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!



