

Foto: Privatni album















Kristo (34) iz Đulovca pješice 1200 km hodočastio na Kosovo: ''U Bosni sam se oči u oči sreo s vukom''
Mladi Đulovčanin kaže kako će hodočastiti dok je živ, a ovih dana svoje je sumještane poveo na kraće hodočašće svetoj Ani u Bjelovar
Manje od dva dana trebalo je skupini hodočasnika iz Đulovca da pješice prevale put od 67 kilometara od svoga mjesta do crkve svete Ane u Bjelovaru. Stigli su onamo u rano subotnje jutro, na sam blagdan omiljene svetice kojoj se molitvama utječu tisuće vjernika diljem svijeta. Putovanje je inicirao mladi Đulovčanin Kristo Matić.
- Ovo putovanje je bilo želja moje majke, a na njega smo krenuli u znak zahvale svetoj Ani za jedno ozdravljenje u našoj obitelji. Krenuli smo na put u četvrtak, a na cilj smo stigli u subotu ujutro. Umorni, ali sretni i ispunjeni – priča nam Kristo.
Molitva i pjesma
Njih šestero, petorica muškaraca i jedna žena, putovali su uglavnom noću i rano ujutro kako bi izbjegli velike vrućine koje su vladale prošloga tjedna. Iako je hodanje bilo naporno, đulovački hodočasnici su ga kratili molitvom, razgovorom i pjesmom.
- Uvijek na ovakvim hodočašćima molimo krunicu, a na početku kolone nosimo križ. Prvoga dana stigli smo do Velikog Grđevca gdje smo prespavali kod jednog rođaka. Ustupio nam je svoju novoizgrađenu kuću u kojoj još ni on nije spavao – smije se Kristo.
Dodaje kako ih je posebno dirnuo i doček u Bastajima, na samom početku putovanja, gdje su ih mještani dočekali s okrjepom i dobrim željama za nastavak put. Baš kako su i priželjkivali, hodočašće je proteklo bez ikakvih problema.
- Fizički je bilo naporno, no duhovno nas je obogatilo – kaže Kristo.
Put na Kosovo
Mladom Đulovčaninu ovo nije prvo hodočašće na duge staze. Štoviše, pješačenje od Đulovca do Bjelovara čini se kao sitnica, kad se u obzir uzme činjenica da je Kristo ovoga proljeća bio na hodočašću na Kosovu. Od Đulovca, preko Međugorja, Dubrovnika i Albanije, pa sve do Janjeva i Letnice, pješice je prevalio nevjerojatnih 1200 kilometara.
- I na tom putovanju nas je bilo šestero iz različitih mjesta. Na put smo krenuli 5. ožujka, a na cilj smo stigli 31 dan kasnije. Bilo je to jedinstveno iskustvo. Prvih desetak dana je bilo stvarno naporno, no onda smo uhvatili ritam i bilo je lako – prisjeća se Kristo.
Kaže kako će do kraja života pamtiti ljude koje su on i njegovi prijatelji hodočasnici sretali putem. Svi su im izlazili u susret i dočekivali ih s osmijehom, posebno u Hercegovini.
- Od Kupreških vrata do Međugorja nismo platili niti jednu kavu ili ručak. Imali smo na putu raznih dogodovština, a u Bosni smo se susreli oči u oči s vukom, bio je svega nekoliko metara od nas – smije se Kristo.
Dolazak u Međugorje bio je vrlo emotivan, nakon čega su nastavili prema Dubrovniku te preko Crne Gore u Albaniju, gdje su se poklonili blaženicima Antunu Muziću i Sarafinu Kodiću, svećenicima koji su također bili s Kosova. Nakon toga su i sami nastavili prema Janjevu i Letnici, mjestima iz kojih vuku korijene, baš kao i velik dio mještana Đulovca.
Povratak korijenima
- Već kada smo stigli u Vitinu, mjesto 12 kilometara prije Letnice, osjećali smo kao da letimo. Ništa nas više nije boljelo, ništa nam nije bilo teško. Doći nakon tako dugog puta u mjesto iz kojeg je tvoja obitelj, gdje su tvoji korijeni, zaista je poseban osjećaj koji se ne da opisati riječima – kaže naš sugovornik.
I baš zato Kristo na Kosovo planira ponovno pješice već iduće godine.
- Ove godine sam putovao s ekipom koja je već malo starija, svi imaju preko 50 godina. Tako da bismo iduće godine trebali krenuti u nešto mlađem postavu. Hvala Bogu, zainteresiranih za to putovanje ima i među mladima. Svi koji žele s nama su dobrodošli, samo neka nam se jave – kaže Kristo koji dodaje kako će hodočastiti sve dok je živ.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!



