bravo, majstore!
NEVIĐENI TALENT Jakov Ogrizek opet je državni prvak! U Splitu pokazao kako se igra tenis
Foto: Privatni album
ovisan o sportu
Ironman Igor Ogrizek igra tenis, trči, pliva, vozi bicikl: "Žalim što sam najmanje u Daruvaru"
"Često ljudi ne znaju što to znači biti profesionalni sportaš, nema izlazaka, trenirao sam otprilike četiri do šesti sati dnevno", ističe Igor koji je zahvalan jer je na tom putu upoznao prijatelje za cijeli život
povijesni turnir
Prva službena utakmica u povijesti pakračkog tenisa: Domaćini će ugostiti Novu Gradišku
3. teniska liga
Posebna nedjelja: "U Pakracu će se prvi put u povijesti grada odigrati službeni teniski meč"
PONOS DO NEBA
Mladi tenisač Jakov Ogrizek državni je prvak u parovima: "Ovo je ogroman uspjeh za naš Daruvar"
DARUVAR – Daruvar ima svog Ironmana! I ne, nije šala. Njegovo ime je Igor Ogrizek, a nedavno je u austrijskom Klagenfurtu rasturio plivajući 3,8 kilometara, vozeći bicikl 180 kilometara i trčeći 42 kilometra. I sve to u šusu! Za 11 sati 41 minutu i 14 sekundi.
Složit ćete se, dovoljan razlog da ga nazovemo na njegov austrijski broj budući da živi u Beču, i zamolimo ga da nam malo više ispriča o svojoj Ironman avanturi. Razgovor nas je odveo u mnogo veću i dublju širinu budući da Igor dolazi iz poznate daruvarske sportske obitelji koju najbolje poznajemo kroz tenis. Često naime, pišemo o Igorovom nećaku Jakovu Ogrizeku, a sugovornik u otkrivanju informacija nam je upravo Igorov stariji brat Luka koji je ovoga puta, zajedno sa sinovima Matkom i Jakovom bodrio brata na Ironman utrci u Klagenfurtu.
Svi su oni sportaši koji upravo tenis od svih sportova nose najviše u srcu.
Meč s Čilićem
- Igrao sam tenis u Daruvaru od malih nogu. To sam nekako krenuo uz Luku, svojeg starijeg brata koji mi je bio uzor i idol. Krenulo je s nekih 5-6 godina, a s godinama sam u svim kategorijama bio među Top 10 u Hrvatskoj. Moja generacija, 1988. godište, puna je velikih teniskih imena poput Čilića, Mektića, Mesaroša, Šančića, Veića.... Profesionalni tenis igrao sam do svoje 20. godine. Bio sam prvak Hrvatske, seniorsko državno prvenstvo u parovima osvojio sam s Antom Nakićem-Alfirevićem, a dobro se sjećam i mečeva koje sam igrao protiv Čilića. Imali smo i meč loptu, ali izgubili smo, nažalost u finalu parova, prisjeća se Igor okršaja s poznatim tenisačem kojeg ipak nije uspio pobijediti.
- S Čilićem sam igrao par puta, ali nisam nikada pobijedio. Bilo je blizu jednom na državnom, ali nisam ga uspio skinuti, prisjeća se naš sugovornik koji je bogatu karijeru nastavio i u Americi.
Naime, s 20 godina došlo je do prekretnice kada je morao odlučiti hoće li nastaviti s profesionalnim tenisom ili će ići na fakultet.
- Budući da je za mene edukacija bila jako bitna, odlučio sam da ću ići na fakultet, ali i da ću igrati usput tenis. Tu su mi se stvari lijepo posložile jer me na turniru u Istri zapazio trener iz Amerike i ponudio mi punu stipendiju. Otišao je u Daruvar i upoznao se s mojim roditeljima, unio im neku sigurnost u tu ideju i ispričao im kako sve to funkcionira, prisjeća se naš sugovornik koji je u Americi na Radford Universityiju, proveo šest uspješnih sportskih godina. Trener mu je bio Mike Anderson, a osvajao je turnire, te završio primarni fakultet informatike, te MBA (Master of Business Administration).
Iza njega su tri osvojena konferencijska "prstena" s ekipom te je kao sportaš godine izabran za jednog od igrača konferencijske momčadi.
Život u Americi, Njemačkoj, Austriji...
- Bio sam pomoćni trener ekipi te sam se tako i financirao, jer nakon četiri godine aktivnog natjecanja, pravila nalažu da stipendije više nisu dozvoljene. Ljeta sam pak, provodio u Njemačkoj gdje sam igrao lige tako da sam često bio u avionu. Preko ljeta sam nekako pokušao zaraditi novac za ostatak godine. Klub za koji sam igrao u Njemackoj je TCF (Tennis Club Friedrichshafen), a oko organizacije mi je puno pomogao Daruvarčanin Željko Prodanović, te tadašnji trener kluba Vinko Huljić.
Najmanje sam bio kod kuće, u svom Daruvaru, otkriva nam ovaj mladi čovjek koji unatoč toj činjenici Daruvar smatra svojim gradom.
Budući da je tenis dugo godina igrao na profesionalnoj razini, upitali smo Igora koliko je to značilo odricanja.
- Ne mogu reći da nije bilo lijepo, ali je bilo puno odricanja. Često ljudi ne znaju što to znači biti profesionalni sportaš, nema izlazaka, nema puno toga što mladi rade i vole, trenirao sam otprilike četiri do šesti sati svaki dan. Nekom je to nezamislivo uopće čuti, svjestan je Igor koji je zahvalan na svakom segmentu svog životnog puta jer je, kako nam kaže, upoznao jako dobre prijatelje s kojima se dobro povezao i koji su dio njegovog života i danas. Ujedno je naglasio da bez odricanja i enormne podrške obitelji njegova teniska karijera zasigurno ne bi bila toliko bogata.
Nakon Amerike, Igor je ostao živjeti u Njemačkoj, a zaposlio se u struci, u jednoj njemačkoj IT firmi.
U Austriji, točnije u Beču, završio je zbog, pogađate – ljubavi. Ondje posljednjih pet godina živi s djevojkom Tatjanom i također radi posao u struci. Iako se od tenisa pomalo odmaknuo, nije od sporta, adrenalina i pokreta. A to dokazuje i najnoviji Ironman!
Podrška obitelji i prijatelja
- Kada je korona počela, onda kao netko tko je pomalo ovisan o sportu i aktivnostima gledao sam što bih mogao raditi, a kada je sve bilo zatvoreno, počeo sam trčati, te se naknadno zaljubio i u triatlon. Pa je došao prvi Half Ironman 2022., pa opet 2023. i prošle 2024. godine. Tako se rodila ideja da odradim i taj pravi Ironman što mi je u Klagenfurtu pošlo za rukom, priča nam Igor.
Dodajmo, najbolje ovogodišnje Igorovo vrijeme na bečkom maratonu iznosilo je 2:55:38. A što se tiče triatlon rezultata: u Poreču Ironman 70.3 završio je za 4:59:26, Zadar Half 2024 za 4:43:47, Klagenfurt Full Ironman za 11:41:14.
Kako bi sve to izgledalo ovako Igor se puno pripremao.
- U zadnjih 8 mjeseci u prosjeku bih trčao 37 km, vozio bicikl 70 km, a od 3. mjeseca sam ubacio i dva sata plivanja u čemu mi je pomagao trener Ivan Pavlić iz Plivačkog kluba Daruvar, ističe Igor kojeg smo upitali koji dio mu je bio najgori a posljednjem Ironman-u.
- Istina da dugo sve to traje, no ipak je najgora bila vrućina na koju nismo računali, bilo je iznad 35 stupnjeva pa nije čudno što čovjek tokom utrke počne preispitivati sam sebe što mu je to uopće trebalo. Imao sam krizu na otprilike 140 km bicikla i onda na 30 km trčanja, ali srećom, tu je bila velika podrška obitelji i prijatelja Marija. U krizi koja me uhvatila na trčanju skompao sam se s jednim Belgijancem pa smo se tu onda međusobno bodrili i nekako zajedno došli do cilja, priča Igor koji misli da je sport jako bitan dio života.
- Ne moraju svi biti profesionalci, ne moraju se svi baviti ekstremnim sportovima, ali je važno biti aktivan i brinuti o sebi i svojem zdravlju, paziti na prehranu i imati nekakav balans u životu, kaže naš sugovornik koji u Daruvar u kojem su mu roditelji, brat, nećaci i ostali prijatelji dolazi dva do tri puta godišnje, a posebna sreća je i godišnji odmor na Braču.
- Volim doći u Daruvar. Osim s obitelji, jako volim provesti vrijeme i s Feniksovcima s kojima sam odrastao, volim vidjeti svoje ljude i prijatelje, družiti se, zaključuje razgovor Igor.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
VELIKO SLAVLJE
Velika Pisanica proslavila svoj dan uz lokalne proizvode, vatrogasnu vježbu i koncert Harisa Džinovića
Sponzorirani sadržaj
ZTK Daruvar otvara vrata digitalnoj budućnosti: Upišite se na besplatne radionice programiranja!
novi sadržaj
FOTO Daruvar dobio park za pse: "Ovdje će psi, a i vlasnici, steći nove prijatelje"
Sponzorirani sadržaj
Daruvarske toplice dobile eko vrt: "Uzgajamo začine i ljekovito bilje na najprirodniji način"
×
![]()