Došao iz Francuske u Grubišno i stvorio firmu iz snova: ''Imamo teretanu, sjenicu za opuštanje, vrt, vinograd...''

Teretana, tuševi, soba za odmor, Netflix i video igrice, sjenica za opuštanje, roštilj, neograničen izbor kave i pića… Zvuči kao opis nekog wellness centra, no priča koju ćete upravo pročitati s wellnessom nema apsolutno nikakve veze. Ali, ima veze s Elektranom Grubišno Polje, jednim od najvećih hrvatskih postrojenja za proizvodnju energije na biomasu, u kojem je trenutno zaposleno 23 radnika, uz desetak vanjskih suradnika. Tim ljudima gore spomenute usluge i pogodnosti  na raspolaganju su svakodnevno upravo u kompleksu tvrtke u kojoj i za koju rade. Za komfor kakav se rijetko viđa i u poduzećima u državama daleko naprednijima i uređenijima od Hrvatske ''kriv'' je Laurent Sessa, direktor Elektrane, kojemu je Grubišno Polje dom već devet godina.

Preseljenje u Hrvatsku

- Kada sam tek stigao ovamo, uopće nisam razmišljao o tome hoću li ostati živjeti u Grubišnom Polju. Prve dvije godine, dok se elektrana gradila, živio sam u hotelu. Nije mi to predstavljalo problem, ja se u životu vodim onom izrekom: Dom je tamo gdje si prostreš krevet. Sve je zapravo u glavi – priča nam Sessa čiji životni put doista slijedi tu filozofiju.

Naš sugovornik rođen je u Francuskoj, gdje je s roditeljima proveo prvih šest godina života.

- Tada je moj otac dobio ponudu da se zaposli u Maroku pa smo se preselili u Afriku. Ondje sam živio sve do 18. godine, nakon čega se vraćam u Francusku. Moj otac je porijeklom s Korčule, a majka iz Imotskog tako da sam tijekom djetinjstva i mladosti redovito dolazio u Hrvatsku – prisjeća se Sessa.

Njegov povratak u Francusku bio je kratkog vijeka. Zadržao se ondje godinu dana, a onda donosi iznenadnu odluku o preseljenju u Hrvatsku.

- Za to je bio presudan razgovor s jednim Francuzom kojem sam govorio o Hrvatskoj. On mi je u jednom trenutku pomalo bezobrazno rekao: Ako ti je Hrvatska tako lijepa i dobra, zašto se ne preseliš onamo? Sjećam se kako sam tada pomislio: Ovaj čovjek možda jest rasist, ali je u pravu. Drugi dan sam se spakirao i sa svega 80 kilograma svoje imovine stigao u Split – otkriva Sessa.

Bilo je to 1996. godine. U Splitu je upisao Pomorski fakultet, nakon nekog vremena seli u Zagreb gdje je radio na različitim projektima, a 2017. godine, na prijedlog prijatelja povezanog s francuskim investitorima, prihvaća novi izazov – vođenje projekta izgradnje elektrane u Grubišnom Polju.

- Kada sam prije gotovo deset godina prvi put stigao ovamo, na mjestu današnje elektrane nalazila se livada prekrivena snijegom. Ničega nije bilo i krenuli smo od početka, korak po korak. Ovakvi projekti nikada ne teku kako je prvotno planirano. Za vrijeme izgradnje stalno sam putovao između Grubišnog Polja i Pariza, a svaki put kad bih došao u Francusku pitali bi me je li projekt propao – smije se.

Rješenje problema

Iako je bilo poteškoća, naš sugovornik znao je da projekt vrijedan 34 milijuna eura ne može propasti jer je za svaki problem imao rješenje.

- Za svaku situaciju u životu čovjek treba imati plan B, a ako on ne upali, onda valja smisliti plan C, plan D i tako redom. Svaki problem ima rješenje. Ovu elektranu su gradili finski stručnjaci, no neke stvari smo dorađivali i mijenjali u hodu, u čemu su presudni ulogu imali domaći, hrvatski stručnjaci. Bilo je i zapinjanja s administracijom, no vjerujte mi, hrvatska administracija nije najgora na svijetu. Pokušajte nešto ishoditi u Njemačkoj pa će vam biti jasno o čemu govorim – ističe.

Nakon 18 mjeseci izgradnje, postrojenje snage 5 MW je pušteno u rad i, za razliku od mnogih sličnih elektrana u Hrvatskoj koje su pokrenute pa nakon nekog vremena ugašene, ono i dalje radi punom parom. Jedino je promijenilo vlasnike. Od Francuza, Elektranu su lani preuzeli Englezi. No, sve je ostao manje-više isto.

Suvremenim tehnologijama koje se primjenjuju u Grubišnom Polju jedini cilj nije zarada već i održivost te očuvanje i unaprjeđenje okoliša. To je vidljivo na svakom koraku u Elektrani.

- U proizvodnji koristimo drvenu biomasu, pri čemu jako pazimo na ekološki otisak te sirovinu prikupljanju samo u radijusu od 65 kilometara. Na taj način smanjujemo emisije CO2 u atmosferu – kaže Sessa, dodajući kako se u proizvodnji koriste najsuvremeniji filteri, vodi se računa o dimnim plinovima, a elektrana redovito prolazi ESG reviziju koja svake godine potvrđuje najviše ekološke standarde.

- Vodimo računa i o ekološkim segmentima koji nisu direktno vezani uz proizvodnju. U sklopu elektrane posadili smo, primjerice, oko 30 vrsta biljaka za pčele i leptire, a imamo i vlastite gredice povrća koje uzgajamo po principu permakulture. Tu je i maleni vinograd u kojem smo lani imali prvu ozbiljniju berbu te proizveli oko 70 litara vrhunskog vina – priča nam naš sugovornik.

Životinjsko carstvo

Elektrana ima i dva posebna čuvara, Belu i Đoka, pse lutalice koje su Sessa i njegovi zaposlenici udomili.

- Prvo je došla Bela. Samo se pojavila jedan dan. U početku je bila suzdržana, no s vremenom se potpuno udomaćila. Onda je, baš u vrijeme kad je bila aktualna afera s Novakom Đokovićem i cijepljenjem protiv covida, stigao drugi pas kojem smo, prigodno, nadjenuli ime Đoko – smije se Sessa.

I Beli i Đoku Eletrana je danas dom, i to doslovno, jer su na registrirani na tvrtku. Kao njezini punopravni članovi, imaju slobodan ulaz u upravne prostorije gdje ih se može vidjeti kako se izležavaju na kauču u prostoriji za druženje ili kako se, ako grmi, skrivaju ispod stola u direktorovom uredu.

No, oni nisu jedini članovi životinjskog carstva Elektrane. Prava atrakcija za posjetitelje jest Ruža, crna slavonska svinja koja je na raspolaganje dobila nastambu i obor od čak 800 četvornih metara u kojem može rovati koliko joj srce želi.

- Dobili smo je na poklon od jedne gospođe kojoj smo pomogli oko nabave drveta za ogrjev, već je neko vrijeme s nama. Velika je maza – kaže Sessa.

Uz održivost, jedna od stavki o kojima se vodi najviše računa u tvrtci jest sigurnost. Svake godine u Elektrani se održavaju vježbe evakuacije i spašavanja, često u suradnji s lokanim vatrogascima.

Sigurnost prije svega

- Lani smo organizirali veliku vježbu u suradnji s Civilnom zaštitom, HGSS-om, policijom Zavodom za hitnu medicinu, Crvenim križem i vatrogascima. Simulirali smo četiri različita scenarija. Kad je riječ o sigurnosnim propisima, kod nas nema gledanja kroz prste. Tko god stupi u pogon mora imati kacigu, radnici su obučeni za rad na visinama, a svake godine prolaze obuku iz prve pomoći i zaštite na radu. Inače, zakon u Hrvatskoj predviđa da u tvrtkama jedan na svakih 20 radnika mora proći takvu obuku, samo jednu dok je zaposlen u tvrtci. Kod nas je ona obvezna za sve i ponavlja se svake godine – kaže Sessa.

Jedina tri defibrilatora u Grubišnom Polju nalaze se upravo u Elektrani i svi ih zaposlenici znaju koristiti, a tvrtka, u suradnji s Gradom, upravo ovih dana planira nabaviti nove koji će biti postavljeni na javnim mjestima u gradu. U planu je i edukacija građana, kako bi ih znali koristiti.

Da je u ovom kolektivu zadovoljstvo zaposlenika visoko na listi prioriteta, dokazuje čitav niz detalja koje doznajemo iz razgovora s direktorom. Velik dio zaposlenika, čija radna mjesta to dozvoljavaju, ima fleksibilno radno vrijeme.

- Meni nije važno da sjede na jednom mjestu osam sati. Važno je da odrade zadatke važne za tvrtku. Ponekad će zbog tog ostati raditi prekovremeno, ponekad će raditi dva ili tri sata. Sve dok se posao odradi, ostalo je nevažno – kaže Sessa.

S druge strane, na radnim mjestima na kojima stalno netko mora prisutan, poput operatera, dobro se zna red, no i taj je sustav uređen tako da ide na ruku radniku.

Podrška radnicima

- Nakon dnevne smjene od 12 sati, radnici su slobodni 24 sata, ako rade noćnu, nakon toga su slobodni 48 sati. Kada ne rade, na raspolaganju su im soba za odmor, teretana, kupaonica s tuševima, ručnicima, šamponima. Imamo i veliku drvenu sjenicu u kojoj se redovito zajedno družimo – pokazuje nam Sessa.

Dodaje kako mu je važno da radnici znaju da se na tvrtku mogu osloniti u bilo kojoj situaciji. Na raspolaganju su im čak i mikro krediti odnosno pozajmice na koje je Sessu motivirala situacija s jednog terena na kojem je bio s kolegama iz Hrvatske gorske službe spašavanja.

- Već godinama sam član HGSS-a, sudjelovao sam u brojnim akcijama, od organizacije i pružanja pomoći za vrijeme potresa i covid krize pa sve dok potraga za ljudima na domaćem terenu. Jednom smo tako tragali za starijim čovjekom koji je odlutao u šumu. Kad smo ga pronašli, saznali smo da si je htio oduzeti život zbog financijskih problema. Trebalo mu je 500 eura koje nije imao. Bio sam u šoku kad sam čuo tu priču, shvatio sam da nikada ne možeš znati kakvi problemi nekoga muče. Nakon toga smo u firmi uveli mogućnost uzimanja pozajmice – kaže.

A zaposlenici nisu jedini koji mogu računati na pomoć tvrtke i njezina prvog čovjeka. Projekte koje je tijekom posljednjeg desetljeća podržala Elektrana Grubišno Polje mogli bismo nabrajati do sutra. Lokalni šahisti, nogometaši, rukometaši, ribiči, branitelji, škola, vrtić, samo su neki s popisa onih koji su primili financijsku podršku Elektrane. Tvrtka je pomagala i grubišnopoljskoj ispostavi Zavoda za hitnu medicinu BBŽ kupnjom kreveta i kompleta za šivanje, nedavno su donirali za put Kristijana Čikora na Himalaju, pomogli su mnogim bolesnim i socijalno ugroženim građanima, podržali brojne kulturne projekte. Nedavno su nabavili drvo za nove klupe u župnoj crkvi, a pobrinuli su se i za popravak automobila časnih sestara koje stanuju u samostanu u susjedstvu. Jedan od najistaknutijih projekata izgradnja je i nogostupa u dužini od 5,5 kilometara.

Novi dom

- Radi spajanja na jedno postrojenje morali smo prokopati kanal od Elektrane do Malih Zdenaca pa smo, kad smo položili kabel i sve zatrpali, izgradili i nogostup u dužini od 5,5 kilometara. To je samo privremeno rješenje, Hrvatske ceste će naknadno raditi širu stazu, no kad smo već kopali, napravili smo i to – priča Sessa koji je za vrijeme radova organizirao i prijevoz do škole mini-autobusom za djecu iz Malih Zdenaca.

Za ovakve njegove geste puno ljudi i ne zna jer o njima naš domaćin nerado govori.

- Svaki normalan čovjek uvijek će biti spreman pomoći drugima. Koliko može, u skladu sa svojim mogućnostima. Ne treba to oglašavati na velika zvona – smatra Sessa.

I vjerojatno je baš ta njegova osobina jedan od razloga zbog kojeg su ga Grubišnopoljci prigrlili kao svoga. Zahvaljujući tome i ljubavi, Grubišno Polje postalo mu je pravi dom.

- Ovdje sam upoznao suprugu Elviru koja je, baš kao i ja, nemirna duha. Stanujemo na njezinom imanju na kojem je i 15-ak konja koji su njezina velika ljubav. Ona sama brine o njima, ja samo ponekad pomognem oko nekih težih fizičkih poslova – otkriva.

Osim što odlazi u akcije s HGSS-ovcima, slobodno vrijeme Sessa trenira krav magu, a najviše se voli opuštati u društvu prijatelja.

- Volim što i drugi ljudi ovdje – biti u dobrom društvu, dobro pojesti i popiti, proveseliti se uz dobru pjesmu. Volim, zapravo, jednostavan život. Sviđa mi se u Grubišnom Polju. Ovdje je priroda prekrasna, a zajednica je manja i ljudi su tu jedni za druge. To pamtim iz djetinjstva iz Maroka. Moj otac, koji je ondje uzgajao masline, rajčice i druge kulture na velikim površinama uvijek bi za poslove angažirao puno ljudi, cijelo selo bi sudjelovao u radovima. Ovdje je i danas na neki način tako, znaš da će ti uvijek netko pomoći – zaključuje Sessa.

A to, složit će se svatko, jednostavno nema cijenu.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!