Bjelovarske Omege Dubravko i Vladimir biciklom idu u Knin: "Za sve bolesne i one koji ne mogu ići"

BJELOVAR – Dubravko Škreblin i Vladimir Šanda, oboje pripradnici Omega - Specijalne jedinice policije Policijske uprave Bjelovar u Domovinskom ratu, pripremaju se za prvu zajedničku vožnju biciklom. Iako oboje iza sebe imaju pozamašnu kilometražu prijevoznim sredstvom na dva kotača, slobodno možemo reći prave biciklističke maratone, a i znaju se dugi niz godina, ovo će biti prvo njihovo zajedničko bicikliranje. Sve s posebnim ciljem – na poseban način stići u Knin, na 30. obljetnicu Oluje.

Oboje su prošli mnoga ratišta i na tom putu izgubili prijatelje i kolege, a na ovaj način svima im žele odati počast. Osim toga, kako nam emotivno kažu, voze za sve one koji to ne mogu učiniti, a takvih je sve više.

Detaljan plan puta

„Za bolesnog kuma i za sve druge koji bi htjeli u Knin, a ne mogu.“, kažu nam ovi Bjelovarčani koji posljednjih dana bruse detalje oko nemalog putovanja.

Foto: Martina Čapo

Dubravko Škreblin još uvijek radi i to u interventnoj policiji, danas na nešto mirnijem radnom mjestu bez terena. Što se tiče ratnih dana, sve je prošao.

- Bio sam u Oluji, Bljesku, Medačkom džepu, na Velebitu, u Pakracu…

A nakon rata, okrenuo sam se sportu i rekreaciji. To je bio moj način da se spasim. Idol mi je bio jedan kolega koji je vozio biciklističke maratone pa sam mu se pridružio. U biciklizmu sam praktički od malih mogu, no nakon rata sve se to intenziviralo. Zadnjih godina sve sam malo i zanemario, ali pošto je sad 30. godišnjica Oluja, odlučio sam ju obilježiti kako treba. Nikada nisam bio u Kninu na obilježavanju i smatram da je sada pravi trenutak. Trebao sam ići sam, no onda je za moj plan saznao Vladimir i odlučio mi se pridružiti, priča nam Škreblin. I tako je pala odluka o 350 kilometara dugom bicikliranju do Knina.

- Krećemo 1. kolovoza i u prosjeku ćemo biciklirati 90 km dnevno. Idemo rutom prema Sisku. Ondje ćemo prespavati. Zatim drugi dan planiramo stići do Slunja, zatim Gračaca i potom zadnji dan do Knina u kojem planiramo biti 4. kolovoza, otkriva nam naš sugovornik i pojašnjava kako će se uoči obilježavanja naći s ostalim Omegama u Kninu te će zajedno sudjelovati u protokolu.

Uspomene s ratišta

Iako je put dalek, veseli mu se, kaže Dubravko koji iza sebe ima putovanje biciklom u Međugorje i u Umag.

Biti u Kninu na taj dan, ističe, poseban je osjećaj.

Foto: Martina Čapo

- To je veliki dan za hrvatsku povijest, ne smijemo zaboraviti naše žrtve, naše ranjenike, kolege koji su se kasnije razboljeli. Nadamo se da se ništa slično više neće dogoditi, da nećemo morati u neke slične akcije, a niti naši mladi ljudi. Baš zato je važno učiti našu djecu povijesti, ističe Škreblin koji se prisjetio i onih ne tako lijepih uspomena s ratišta.

- Saša Rakijaš je odmah poginuo. Čim smo krenuli bilo je 7-8 ranjenih. Znači, početak te akcije nije izgledao dobro, ali hvala Bogu, uspjeli smo. Jako me otresla smrt Davora Hegedića. Zajedno smo trenirali nogomet, dobro smo se poznavali. Čak sam mislio u početku da nije on tako jako ranjen, ali na kraju nije preživio. To su stvari koje čovjek ne može nikada zaboraviti, iskren je Škreblin koji je sretan što će do Knina voziti bicikl za sve njih.

Najvažnija je, kažu, volja

Sretan je i Vladimir Šanda koji naglašava da je u svemu ovome najvažnija volja.

- Ne bojim se kilometara. 30 godina od Oluje je sada i nikada više. Radimo to za kolege koji ne mogu voziti jer ima dosta bolesnih, kaže Šanda koji je baš kao i Škreblin prošao brojna ratišta.

Nakon provedenih 7 i pol godina u Njemačkoj, vratio se u Hrvatsku. U mirovini je, no bicikl ne ispušta iz ruku.

Iako priželjkuju dobro vrijeme, na put kreću kakvo god ono bilo.

Foto: Martina Čapo

- Bitna je oprema i volja koju imamo, zaključuju svoju priču s obećanjem da će se i putem javljati.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!